Misli srca – kraljevstvo Božje je među nama

Staza
Gaziš po žutom lišću Crvenom i smeđem Hodiš putem u daljine pod golim drvećem Staza zavija na obzoru Klupe nijedne više nema Ni ne nadaš se odmoru U hiru si svakog trena Sunce sja krhko, daleko, bez osjećaja Hladnoća jesenska te umara Ipak se znojiš dok hodaš, ipak se trošiš dok sanjaš Umoran na stazi očaja U šarenilu beskraja općiš s budnim snovima U bunilu lova postaješ lovina Bježiš pred sobom, svakim korakom suočen si s novim strahom Stariš, hodaš već kroz nebrojena ljeta Zatim su došle nebrojene zime Što si vidio od ovog šarenog svijeta? Imaš li se ponositi čime? Kroz misli ti prolazi ime po ime Svog nevažnog svijeta, svih nevažnih sjeta Okrenuo bi se i pogledao iza sebe, ali strah te tmine Strah te tišine, strah te da ne ostavljaš Ništa upisano u godine Zato gledaš gore, svakim danom Tražiš zvijezde da ti kažu put Ima samo jedna staza Ali moraš znat da nije prazna, porazna, prolazna Želiš znat, ali pogledom uperenim nebu Propuštaš rijetke trenutke ljeta, rijetke putnike Što pozdrave te, rijetke suputnike Propustio si jedine vrijedne korake Grešniče; sagriješio si protiv sebe Nema veze, znaj Još samo nekoliko koraka Stazi je uskoro kraj
Zima
Nestani kćeri Zime Nestani tragom izgubljenih snjegovića Jesi primijetila da ih radiš satima A nijednom nisi nadjenula ime? Topiš se, već nestaješ Odlaziš u ledaru svoje prošlosti Izgubljena kao djeca tvoja Snjegovići crnih očiju I vječno bijelih boja Gledala si očima crnim, zar ne? Vidjela si očaj U pogledu na sunce Vidjela si vapaj Za životom Nestani kćeri Zime I ti si jedna od njih I ti se topiš na suncu Ni ti nemaš ime
Očaj
Zraka nade među sivim oblacima Probija se kroz grmljavine zbor Jeka u visinama, glas radosti Oluje odnose pečat žalosti Plač nestaje nošen vjetrovima Utihnuo je zemaljski dvor
U daljini negdje slatka kiša ljetna Hrani novi zeleni svijet Očajavam u ovoj suši Napoji me Nije mi još mrijeti Nahrani me Tišina me guši
Vremeplov
Ima toliko obećanja koja se ponavljaju Na primjer: vratit će se rode, završit će zima Bit će novi dan, Mjesec opet popunit će noćno nebo Rođenje i smrt naizmjence, slijedom Kao što je uvijek bilo, neosporivo
Ponavljaju se koraci Uzdasi i otkucaji srca Vrijeme uporno odbija stati A za svaki trenutak Znam da će za tren prestati
Inat nostalgiji vrijeme neprestano tjera Hrabri novi svijet nepojmljiv za oči Ili paralizirajuća mora, ali znam da će doći Nezaustavljive mijene sunčevog sata I svake sekunde povećavaju uloge

Daleko od svega, čovjek leži u kadi u oparenom kupatilu dok se kroz maglu probija zvuk violine sa malog, starog radija. Daleko od svega jer pogled mu gleda u daljinu kroz zid ispred sebe i svijet iza njega i ništa mu više nije blisko. Čovjek koji je izgubio sve bitno.
Nepomičan u kadi i u umu, zaglavio u trenutku njene smrti od kojeg se ne može odlijepiti. Želi da ga proguta voda u kojoj leži kao što su ga progutale ralje čudovišta koje je život. Želi si prekinuti život.
Dok violina postaje sve glasnija i pridružuju joj se druge violine i mnogi instrumenti u zboru koji ga bolno podsjeća koliko je sam, uzima radio za žicu i drži ga iznad sebe, iznad prsa i iznad vode. Želi ga ispustiti.
Oko mu titra, odaje iskonski strah od boli, nagonsku želju za preživljavanjem, ali bol beznađa koje osjeća nadjačava nagon, spreman je, i dok se melodija diže prema vrhuncu, jača i njegova odlučnost.
Odlučuje da je trenutak stigao, popušta stisak, ispušta. NA NA nanana, radio mu daje epski odlazak uz epsku melodiju klasične glazbe.
No dok se odigrava vrhunac simfonije, ne odigrava se vrhunac električne agonije. Mišić se zgrčio, ruka stisla, mali tračak života se vratio u oči.
Koja je to pjesma?
Samo na djelić sekunde, ali potpuno dovoljno dugo, misli su mu odlutale na nešto novo, kreativno. Zabavna melodija, ali odakle? Ta misterija kao da je opet raširila zastor pred očima, bar malo i bar zasad, pustila zraku svjetla.
Minutama kasnije svjetlo laptopa mu obasjava lice u mračnoj sobi dok na laptopu traži po jutubu tu pjesmu.
Satima kasnije na poslu se pokušava sjetiti melodije i objasniti ju drugima.
Danima kasnije još ju pjevuši dok kupuje namirnice u trgovini i živi i dalje. Još zatočen u trenutku, još luta u mraku, ali ta melodija prekida tišinu.
Tjednima kasnije vozi se s posla dok na radiju svira klasika. Dok manevrira trakama avenije kao nota po liniji, poznata melodija mu polako počne ulaziti u svijest. Njeno kretanje prema očekivanom vrhuncu ga čini nervoznim. NA NA nanana! Ritam srca daje takt uzbuđenju, a na kraju pomalo fufljajuće riječi voditeljice, ne baš najboljim naglaskom, izgovaraju ime pjesme i autora.
Okreče volan, skreće desno bez žmigavca, staje sa strane. Zastor se zatvorio, dok svira neka druga pjesma, tišina ga je zaglušila.
Što sad?

Danas me je zvao ćale i rekao da zna da mi se brat drogira(kokain) već neko duže vreme, da nije znao kako da mi kaže ranije, ali da je sad morao, jer misli da treba da reagujemo. Bila sam u šoku kad sam čula, ali sad mi sve ima smisla.
On ima 30ak godina, uspešan je vrlo u svom poslu, a pre godinu dana je raskinuo dugu vezu. Od tada mislim da je bio pijan skoro svaki dan(ne mislim da mu je toliko teško pao raskid, nego nije znao šta će sam sa sobom, pa je počeo mnogo da izlazi), zapustio se, počeo mnogo para da troši, nervozan, pun neke agresije, frustracija, i sa jakim promenama raspoloženja. Inače, moji su razvedeni, ja ne živim u rodnom gradu, i nisam mnogo bliska s njim, ovo što sam napisala mi oni kažu, mada sam i sama primetila da se drugačije ponaša.
Ćale je dosta upućen u bratov život, poznaje mu društvo, neretko i zajedno sa njima pijanči, tako da mu stvarno verujem da situacija nije bezazlena, jer je čovek od mnogo iskustva sa svime i svačim, za razliku od keve koja nije iz tog filma i crkla bi kad bi saznala. On naravno poriče da ima ikakav problem.
Znam da je odrasla osoba i da može da živi svoj život kako želi, ali mi se srce cepa što polako uništava sebe tim sranjem. Plašim se da će se desiti nešto mnogo loše.
Da li ste imali slična iskustva sa nekim članom porodice? Ili jako bliskim prijateljem? Kako ste mu ‘prišli’? Koji je bio vaš prvi korak? Ja stvarno ne znam šta da radim, ne mogu samo da pustim.
Edit: Da se ne zahvaljujem svakom posebno, hvala svakom od srca ko je procitao i odgovorio!

AKADEMIK. Najviša i najnedostižnija od svih titula. Odnositi se prema njoj sa strahopoštovanjem i uvijek je stavljati ispred imena onoga komu pripada. Akademici – najumniji ljudi koji hodaju zemljom. Ne zna se čime se bave: rade li što ili samo nose teret naslova akademik.
AMERIKA. Prosječni je Amerikanac krajnje neobrazovan. Amerikanci cijelom svijetu dijele lekcije o demokraciji i ljudskim pravima, kao da zaboravljaju što su sami učinili s Indijancima!
ANDRIĆ (Ivo). Izdajica. Dobar pisac, ali lišen ljudskog morala i poštenja. Ipak, ne treba se sasvim odreći našeg nobelovca.
ANTIFAŠIZAM. Prazan pojam, lišen stvarnog sadržaja. Krinka iza koje se skrivaju strahote i zlodjela komunizma.
ATEIZAM. Propala stvar. Neslavno potonuo skupa s komunizmom. Ateisti su naivni egoisti koji precjenjuju vlastiti razum.
AUTOMOBIL. Limeni ljubimac. Vrlo je šik naučiti malo dijete da raspoznaje marke automobila. U današnje vrijeme svaka šuša ima vlastiti auto.
BALKANAC. Uvreda zbog koje je opravdano fizički se obračunati s onim tko vam ju je uputio.
BAN JELAČIĆ. Mađari još i danas protrnu od straha na spomen njegova imena. Obavezno ga spomenuti kada se razgovara s kakvim Mađarom.
BIZANTINAC. Sinonim za podmukla i prevrtljiva čovjeka. Bizantinci su uglavnom Srbi.
BOSNA. Tamni vilajet. Ne zna se što bi to imalo značiti, ali je vrlo istinito. Zemlja ćevapčića i viceva. Bosanci su posvuda, samo ne u Bosni.
BRONČANI KONJANICI. Svi su austro-ugarski brončani konjanici načinjeni od bronce zarobljenih turskih topova.
CJEPIDLAKA. »Kritičar naših postupaka« (A. Bierce; vrijedi i danas).
CRKVA. Posljednja moralna vertikala. Jedino se ona još nije kompromitirala.
CRKVENA ZVONA. Ona na važnijim proštenišnim crkvama uvijek su načinjena od bronce zarobljenih turskih topova.
ĆIRILICA. Srpsko pismo. Čuvati se da je ne naučite. Ako je već znate čitati, bolje je to držati u tajnosti.
DEMOKRACIJA. Velika podvala. Samo iluzija.
DESNIČAR. Citirati misao: »Tko u mladosti nije bio komunist, taj nema srca, a tko u zreloj dobi nije desničar, taj nema pameti.«
DJECA. »To je kapital, kažem vam.« (Čuje se u vlaku, kod frizera i na drugim mjestima pogodnima za vođenje neobaveznih ili čak filozofskih razgovora.)
DOJENČAD. Sve razumiju; neka vas ne zavara to što ne mogu izreći svoje misli.
DRUG. Riječ koju bi trebalo zabraniti. Koristiti je samo kao uvredu.
DUBIOZNO. Učena riječ koja znači manje-više isto što i dubinski, temeljito. Kaže se »dubiozno se baviti nečim«. Ili: »Prostudirao je to baš dubiozno«.
EGZISTENCIJA. Isto što i posao ili radno mjesto. Mnoge niskosti i podlosti koje činimo mogu se pravdati brigom za egzistenciju.
ENGLEZI. Kradljivci tuđih kulturnih spomenika širom svijeta. Ukočeni i neduhoviti; njihovi vicevi naprosto nisu smiješni. Neskloni Hrvatskoj.
EUROPA. Stara kurva. (Nije li je već Zeus silovao?) Uvijek smo bili njezin dio.
EVOLUCIJA. Nije dokazana. Prema tome, ne bi je se smjelo spominjati u školi.
FAŠIZAM. Manje zlo od komunizma.
FRANCUZI. Uglavnom ružni, ali zrače neodoljivim šarmom. Ne mogu prežaliti što više nisu važni kao nekada. Iskvareni i pomalo ljigavi. Ipak, imaju nešto što izaziva poštovanje: Legiju stranaca.
GENOCID. Najgori ratni zločin, koji se sastoji u ubijanju civila naše narodnosti.
GERMANIZMI. Rabeći ih obilno u svakodnevnom govoru (npr. šulkolega, platfus, vindjakna, nahtkaslić, kohčokolada, špajservis, flajšmašina, cukerpekerica) pokazujemo da pripadamo boljem gradskom svijetu i višem staležu.
GLOBALIZACIJA. Izvor svega zla. Nesmiljena arena našeg doba u kojoj velike ekonomije, narodi, jezici itd. proždiru malene.
HOROSKOPI. Čitaju se samo radi razbibrige. Pa ipak, ima u njima nekog vraga! Suviše često dobro pogađaju razne stvari, a da bi se moglo raditi o pukim slučajnostima.
IDENTITET. Nešto sveto. Čuvati ga kao oko u glavi.
IDEOLOGIJE. Nešto pokvareno i vrijedno svake osude. U njih se ubrajaju marksizam, komunizam, jugoslavenstvo...
INTELEKTUALAC. Nešto kao počasna titula za osobu u posjedu fakultetske diplome. Osobito dobro pristaje sveučilišnom profesoru. Intelektualac mora poklanjati dosta pažnje svojoj vanjštini (kravata, ozbiljno odijelo, frizura itd.); leptir-kravata je u tom pogledu osobito rječit znamen. Odmjeren korak i zamišljen izraz lica također najbolje pristaju učenoj glavi. Kada ne bi držao do toga, kako bi ga se na ulici moglo razlikovati od običnog puka bez diplome, o doktoratu da se i ne govori?
ISLAM. Iskonski neprijatelj Europe.
ISTINA. Stoput ponovljena laž postaje istina.
ISTOČNJAK. Stanovnik zemlje koja nam je prvi susjed na istočnoj strani.
IZVJEŠTAJ. Zabranjeno je koristiti se tom riječju. Mora se kazati izvješće.
JAVNE OSOBE. Bilo da je riječ o političarima, pjevačima ili sportašima, treba ih u razgovoru spominjati kao prisne znance i baratati pojedinostima iz njihovih privatnih života. I oni su samo obični smrtnici, ništa bolji od nas!
JUGOSLAVENSTVO. Zločinački politički nauk. Izmislili su ga Hrvati (a ne, kako bi se očekivalo, Srbi).
JUGOSLAVIJA. Totalitarna diktatura. Umjetna državna tvorevina. Građena na trulim temeljima, prirodno je da se nije mogla održati. Ili pak: u mnogom pogledu bolja od ovog što imamo danas. Društvo socijalne pravde, solidarnosti, jednakosti i sklada među različitim narodima. Uzdisati za njom.
KAPITALIZAM. Raj na zemlji. Društvo obilja i pravde. U svakom pogledu nadmoćan socijalizmu. Hvala Bogu što je pobijedio na povijesnoj pozornici! Ipak, nije ono što se od njega očekivalo. Veliko razočaranje. Nije to nikakav raj na zemlji, blago rečeno.
KAZALIŠTE. Hram kulture. Imati godišnju pretplatu za nj – vrhunac kulturnog uzdizanja i samosvijesti.
KNJIGE. Nestat će. Zastarjele kao medij za čuvanje podataka.
KNJIŽNICE. Hramovi kulture.
KOMUNIST. Isto što i zlikovac. Manje-više svatko je to bio (moralo se). V. i pod Desničar.
KORPORACIJE (međunarodne). Izvor svega zla. Samo je pitanje vremena kada će države početi gubiti svoja nacionalna imena i zamjenjivati ih imenima kao što su Coca-Cola, Microsoft i sl.
KRAĐA. Ovisno o okolnostima, ne mora biti jako teško zlodjelo. Potkradati državu posve je oprostivo (iako o tome ne treba naglas govoriti). Treba strogo osuđivati samo one vrste krađa za koje znate da ih nikada nećete imati priliku počiniti.
KRITIČNOST. Odveć smo kritični prema samima sebi, svojoj zemlji i njezinim vrijednostima. (V. i pod Ocrnjivanje i Pljuvanje.)
KRLEŽA (Miroslav). Pokvaren pisac. Beskičmenjak, klanjao se diktatoru Titu. Uvelike precijenjen.
KRBAVSKA BITKA. Turci su u njoj pobijedili zahvaljujući ratnom lukavstvu; imali su i brojnije konjaništvo. Da se nije dogodila, opstala bi sve do danas velika srednjovjekovna Hrvatska.
KULTURNA BAŠTINA. Nismo svjesni koliko je bogata naša kulturna baština. Kada je stranci otkriju, ostaju zapanjeni. Nažalost, premalo znaju o njoj, za što smo uvelike sami krivi.
LATINSKI. Najsavršeniji od svih jezika. Učenjem latinskoga najbolje se izoštravaju umne sposobnosti. Trebalo bi ga vratiti u sve škole.
LEKTOR. Svaliti na nj krivnju ako vam je objavljen tekst s mnogo gramatičkih pogrešaka i stilskih rogobatnosti.
LIBERALIZAM. Zločinački nauk. Liberalima nije sveto ništa osim vlastitih probitaka. U njihovu se stranku učlanjuju: masoni, Židovi, homoseksualci i oni koji žele postati nešto od toga.
LICEMJERJE. Ne zna se točno što je to. Nekakav drevni porok što ga spominje Biblija.
MAĐARSKA. »Kas čikošâ i kotlić s paprikašem« (B. Hamvas). Mađarice: iznimno strastvene ljubavnice. Mađari: neobično skloni samoubojstvu (o tome svjedoče statistike!). Ne mogu bez neprestane svirke ciganskih violina. Unatoč osvajačkim precima, nisu osobito dobri ratnici: v. pod Ban Jelačić.
MARKSIZAM. Zločinački nauk. Manje-više svatko ga je učio napamet i prihvaćao njegove zasade.
MITO I KORUPCIJA. Rak-rana hrvatskoga društva. Ipak, bez mita čovjek danas teško može nešto postići. (V. i pod Veze i vezice.)
MOHAČKA BITKA. Mađari su je izgubili jer nisu slušali savjete Hrvata ili jer nisu čekali da im u pomoć stigne hrvatska vojska.
MOLBA. Zastarjela riječ. Mora se kazati zamolba.
MUZIKA. Treba često navoditi onu mudru izreku: »Koliko para, toliko muzike«.
NACIONALIZAM. Nepravedno ocrnjen. U svojoj biti, zapravo nešto uzvišeno. Istinski nacionalizam je plemenit.
NAJLJEPŠE GODINE. Obično su to baš one godine u kojima je osoba kojoj se upućuje čestitka. Rabiti taj izraz bez obzira na životnu dob slavljenika. Ako je riječ o poodmakloj dobi, može se zamijeniti izrazom zlatne godine.
NAPADAČKI RAT. Rat koji drugi vode protiv nas. (V. i pod Obrambeni rat.)
NAPREDAN. Koristi se ponajviše u ženskom rodu i to u frazi: »napredna i nazadna«. (Misli se na žensku osobu svestrano izraženih oblina.)
NAZADAN. V. pod Napredan.
NIJEMCI. Narod superiornih sposobnosti. Uzor u svemu. Nije mnogo nedostajalo pa da pobijede u Drugom svjetskom ratu; malko žaliti što do toga nije došlo.
NOVI SVJETSKI POREDAK. Zločinački projekt. Teži uništenju nacionalnih država, vjera i svih tradicionalnih vrijednosti. Njegovi su kolovođe skriveni, a metode rada obavijene tajnom; otkrivaju ih detalji kao natpis na američkom novcu (Novus ordo saeclorum) i sl.
NOVINARI. Klevetnici. Zanima ih jedino skandal i kako oblatiti ljude od ugleda u javnosti. Nažalost, takva se roba odlično prodaje.
NOVINE. Preplavljene žutilom. Sve lažu. Žaliti se što imaju sve više slika i sve manje teksta. Nekoć su bile znatno ozbiljnije.
NOVOROĐENČE. Nije važno kojeg je spola, samo neka bude zdravo. Ali ipak: muško je muško!
OSIJEK. Srednjoeuropski grad. Njegova je najveća znamenitost veliki most sultana Sulejmana iz 16. stoljeća, koji se ne može vidjeti jer je spaljen u 17. stoljeću.
OBRAMBENI RAT. Rat koji mi vodimo protiv drugih. (V. i pod Pravedni rat i Napadački rat.)
OCRNJIVANJE. Uživamo ocrnjivati sami sebe; ništa slično ne može se vidjeti kod nekog drugog europskog naroda. (V. i pod Kritičnost i Pljuvanje.)
PALANAČKI DUH. Prokletstvo malih sredina. Spomenite ga kada govorite o svojim neostvarenim planovima i nerazumijevanju sredine u kojoj radite. Kolike li je darovite ljude ugušio i upropastio!
PAPA. Najmudriji čovjek na Zemlji. Trebalo bi mu dati da vlada cijelim svijetom.
PARTIZANI. Komunistički mit. Kokošari. Po Slavoniji uglavnom krali kobasice sa seljačkih tavana. Prigrabili pobjedu koju je izvojevao netko drugi. Unuci partizana još i danas ratuju s unucima ustaša.
PISANJE. Pomalo ženstvena aktivnost. Ženama pisanje ide lakše od ruke (slično kao i šivanje ili vezenje).
PLJUVANJE. Na svijetu vjerojatno nema naroda koji pljuje po vlastitoj povijesti tako zdušno kao mi. (V. i pod Kritičnost i Ocrnjivanje.)
POEZIJA. Nešto naivno, ali i jako plemenito. Zar je moguće da je u današnje doba netko još čita? U mladenačkim godinama piše je manje-više svatko. Njezina snaga osjeti se u punoj mjeri kada je netko recitira s mnogo strasti i čeznuća, zaneseno i uz diskretnu glazbenu pratnju. Diviti se daru mladih pjesnika i pjesnikinja koji u zanosu recitiraju svoje stihove. Superiorna je prozi, ali nažalost podcijenjena kao književni rod. Suvremena hrvatska poezija bolja je od suvremene hrvatske proze; po kvaliteti ona stoji uz bok vrhunskoj europskoj, pa i svjetskoj.
PORAZ (U RATU). U hrvatskoj povijesti, manje-više nepoznat pojam. (Ipak v. pod Krbavska bitka.)
POŠTOVATI. Zabranjeno je koristiti taj glagol. Mora se kazati štovati.
POVIJESNA ISTINA. U svakoj se prigodi zalagati za nju. Ide nam u prilog. Nije ni čudo, jer ona je uvijek upravo ono što mi smatramo da se u povijesti dogodilo.
POVIJEST. Povijest se ponavlja. Kada čujete kakvu povijesnu priču o tiraniji, častohleplju, podlosti i sl., morate povikati: »A zar je danas imalo drukčije? Ništa se ne mijenja. Sve je uvijek isto!« U potvrđivanju te misli leži najviša misija povijesne znanosti.
PRAVE VRIJEDNOSTI. Vjera, Domovina, Obitelj. Bez toga društvo propada. To su čvrsti i istinski temelji Društva, kao i Privatno Vlasništvo i Poštovanje Vlasti (tako prema G. Flaubertu; vrijedi i danas). U novije vrijeme među njih je uvršten i Identitet (v.).
PRAVEDNI RAT. Rat koji mi vodimo protiv drugih. (V. i pod Obrambeni rat.)
PREDZIĐE. Koristi se isključivo u izričaju »Hrvatska je uvijek bila predziđe kršćanstva«, čijim se poznavanjem pokazuje bolja naobrazba. Trebalo bi to naučiti reći i na latinskom: antemurale Christianitatis. Samo postojanje te izreke na latinskom jeziku dokazuje da je Hrvatska to zaista bila.
PRISUTAN. Zabranjeno je koristiti tu riječ. Mora se kazati nazočan.
PROPAST ZAPADA. Jako žalosna činjenica. Pojava nad kojom se treba duboko zabrinuti. Vrag je odnio šalu! Zapad je počeo propadati onda kad se odrekao svojih kršćanskih korijena. Propast će, ili je možda već propao, isključivo vlastitom krivnjom.
PROVINCIJA. Treba uvijek podsjećati: »Nisu ljudi u provinciji, nego je provincija u ljudima.« Uz to navoditi i ovu misao: »Provincija je samo stanje duha.«
PUTNA GROZNICA. U turističkom autobusu, iznenadna potreba za velikom nuždom koja čovjeka spopada ubrzo nakon polaska prema odredištu.
RADNIK. Sumnjiva riječ; trebalo bi je zabraniti. Ispravno je kazati djelatnik.
RAK. U obolijevanju od njega presudnu ulogu igra psihologija. Njegove su žrtve psihički ranjive osobe, s nekim potisnutim duševnim problemima. Pušenje, alkohol i ostali štetni čimbenici ne mogu nauditi čovjeku koji je psihički stabilan. Dokaz: taj-i-taj rođak ili znanac koji je pušio od kad zna za sebe i umro u devedesetoj.
RENESANSNI INTELEKTUALAC. Renesansni je intelektualac svestran. Ako se i dandanas nađe koji, uvijek je posljednji takav, barem u našoj zemlji ili našem narodu.
REVOLUCIJA. Težak zločin, gori i od genocida (v.).
RODOLJUBLJE. Sumnjiva riječ. Mora se kazati domoljublje.
RUPE U ZAKONU. Ono što zakone čini koliko-toliko podnošljivima. Pravnici = stručnjaci za rupe u zakonu.
RUSI. Drže Europu u šaci. Nesposobni za demokraciju; navikli da se njima vlada željeznom rukom. Strahovito piju. Rastrošni bogataši. Poželjni kao turisti. Svi koji imaju novca bave se mafijaškim poslovima. Ruska mafija: najstrašnija od svih; nipošto joj se ne zamjeriti.
SLAVONIJA. Izvanredno plodna zemlja: »zasadite u nju dugme i nešto će izrasti«. Sramota je da država koja ima Slavoniju uvozi hranu!
SLOVENIJA. Sićušna zemlja. Zbijati šale na račun njezine neznatne veličine: trebalo bi je premostiti, poslovica »mali ptić, veliki krič« i sl. Zvati je i europskim stratištem jer su ondje jugoslavenski partizani na kraju Drugoga svjetskog rata posmicali svoje protivnike u bijegu. Slovenci su uvijek bili austrijski sobari i kočijaši. Nažalost, gospodarstvo im je znatno bolje od našega; skrivati ogorčenje uzrokovano time.
SRBIJA. S nelagodom izgovarati to ime; strašnije je od psovke.
SREDNJI VIJEK. Mračni srednji vijek – makar što! Naprotiv, bilo je to doba procvata kulture i duhovnosti. Treba samo pogledati gotičke katedrale! Kamo sreće da još živimo u njemu. Ili kao što je dobro rekao Berdjajev: »Nama je još daleko do vrhova srednjovjekovne duhovne kulture.«
SREDNJOEUROPSKI. Plemenit pridjev; mnogo više od puke zemljopisne oznake. Hrvatska je oduvijek pripadala srednjoeuropskom kulturnom krugu. Srednjoeuropska uljudba.
SVJEDOK. Treba uvijek i bez iznimke odbijati da se bude svjedok u pravosudnom postupku; ne zna se u kakve nas neprilike to može odvesti (prema G. Flaubertu; vrijedi i danas).
ŠTROSMAJER (biskup). Bio pobornik jugoslavenstva. Volio Srbe više nego što pristaje biskupu. Dokazivati da je, zapravo, bio vatren hrvatski domoljub.
ŠUMA. Kaže se »ne vidjeti stablo od šume«, ili »ne vidjeti šumu od stabala«. Svejedno, smisao je isti: od manje stvari ne vidi se veća, ili od veće manja, ili pak više stvari zaklanja jednu, ili jedna više njih.
TELEVIZIJA. Prozor u svijet. Ima presudan utjecaj na javno mnijenje. Za razliku od nekadašnje, današnja televizija zaglupljuje.
TEORIJA RELATIVNOSTI. Znanstvena potvrda uobičajenog mišljenja da je sve relativno. Ili drugim riječima: »Znanstvena teorija koja dokazuje da se stvari u prirodi i društvu mogu promatrati na razne načine, s različitih točaka gledišta, odnosno da sve može biti i ovako i onako« (Z. Kremer).
TITO. Običan zločinac i ubojica. Neobrazovani vjetropir, ponašao se kao tipičan hohštapler, zavodio lijepe žene, pušio skupe cigare itd. Najveći državnik kojeg smo imali. Bio je Hrvat: stidjeti se zbog toga; ponositi se time.
TUĐMAN (Franjo). Stvorio Hrvatsku. Otkrio svijetu da su Hrvati jedan od najstarijih i najkulturnijih europskih naroda. Tko o tome misli drukčije, mora se suočiti s činjenicom da je Tuđman bio povjesničar s doktoratom.
TURCI. Mahom brkati; muškarci bez brkova kod njih su na slaboj cijeni. Sve stare crkve, utvrde, palače i ostale građevine kojih više nema razrušili su Turci. Krivi za sadašnji neobičan zemljopisni oblik Hrvatske.
USTAŠE. Nepravedno su ocrnjeni. Nisu ni izdaleka bili tako strašni kako ih se prikazuje.
VEZE I VEZICE. Nažalost, bez njih se ništa ne može postići.
VJERA. Neuništiva. I ateisti vjeruju, samo je pitanje u što. Vjera i znanost si ne protuslove, nego se međusobno nadopunjuju. (V. pod Ateizam.)
VRHUNARAVNO. Starinska riječ koja znači isto što i vrhunsko ili osobito. Primjer: »smrt dolazi kao vrhunaravni apsurd ljudske egzistencije« (misao jednog novinara-filozofa).
ZAKONI. Dobri su samo kada nam idu u prilog; inače su nepravedni, idiotski itd. Općenito, i među nama govoreći, ne treba ih uzimati jako ozbiljno. Uza sve to, glasno se zalagati za vladavinu zakonâ i pravnu državu. (V. i pod Rupe u zakonu.)
ZDRAVO. Sumnjiv pozdrav. Ako vas tko njime pozdravi, snužditi se kao da vam je zaželio bolest, a ne zdravlje.
ZEMLJAK. Obvezatno je silno se razveseliti ako u stranom gradu slučajno susretnete znanca iz zavičaja.

NAVODILO ZA SPANJE
 
Seveda, zaspati.
Pregnati mesec
iz okna.
Vpeljati kontumac
za komarje.
Odkazati mačkam
prostor za noč.
Utišati žalostne
tuje pse.
Zapreti sluh
za vse šume
razen za šum dežjá.
Vse hude misli
postaviti tja, kamor spadajo,
v pretekli
ali v prihodnji čas.
Pospraviti čustva
v odročne trakte srca,
v šatulje,
s ključem zaprte do jutra.
Potlačiti bolečine.
Obvladati hrepenenja
in preseči užaljenja.
Ne delati pesmi.
Nitko zgodbe ujeti
in si izmisliti pravljico.
Biti sam svoja mama.
Biti sam svoja ljuba.
S poljubi prekriti
nezadovoljno srce.
Pokriti z odejo
premražene ude.
Stopiti
v meniško enklavo
teme in tihote.
Oditi daleč.
Do roba sveta.
Na mejo sanj in nesanj.
In mogoče
še dlje.
 
UPUTSTVO ZA SPAVANJE^*
 
Naravno, zaspati.
Otjerati mjesec
s prozora.
Uvesti karantenu
komarcima.
Otkazati mačkama
prostor za noć.
Utišati tužne
tuđe pse,
Isključiti sluh
za sve šumove,
izuzev za šum kiše.
Sve teške misli
otpremiti tamo, gdje spadaju,
u prošlost
ili budućnost.
Pospremiti osjećaje
u zabačene klijetke srca,
u kutije,
zakračunate do jutra.
Potisnuti boli.
Savladati žudnje
i sasjeći uvrede.
Ne pisati pjesme.
Niti hvatati priče
i izmisliti sebi bajku.
Biti sam svoja mama.
Biti sam svoja draga.
Poljupcima prekriti
nezadovoljno srce.
Pokriti pokrivačem
promrzle udove.
Stupiti
u samostansku enklavu
tame i tišine.
Otići daleko.
Do ruba svijeta,
na granicama snova i nesnova.
A možda
i još dalje.
 
^{* Prijevod na južnoslavenski koji sam našao sam djelomično prilagodio, no otvoren sam za sve prijeldoge i primjedbe.}

Tu najdete
PRVI DEL
in tu
DRUGI DEL
Najlepša hvala za komentarje in pohvale. To mi daje zagon, da pišem naprej. :)
Dejan, 3. del.
Dejan leži na tleh, roke se mu tresejo, ostali deli telesa pa, kot pri mrtvecu, mirujejo. Obležal je ob vhodnih vrath in skrbi me, da bi kdo prišel mimo. Poln adrenalina po nekaj trenutkih, ki so se zdeli, da so cela večnost, stečem proti Dejanu in ga, neozirajoč se na morebitne poškodbe, sunkovito primem izpod pazduh ter ga postavim v notranjost hiše. Za sabo pogledam, če kdo opazuje. Na balkonu v 2. nadstopju bloka nasproti hiše opazim nekoga s cigareto v roki. Vidijo se gibi roke, ko otresa in povečano žarjenje, ko vleče cigaretni dim v svoja pljuča. Sam zajamem zrak, kot bi tudi sam kadil in zaprem vrata za sabo. Za nekaj sekund pozabim na Dejana in se s hrbtom naslonim na zid. Premišljujem, kaj bom naredil.
"Dejan! Dejan!" mu zavpijem na uho ter ga istočasno večkrat z odprto dlanjo udarim po licu.
"Jan ... Jan" mi potihem in monotono odvrne.
Čisto pozabim na ostale. Iščem svoj telefon, da bi poklical reševalce. Ko ga najdem, takoj vtipkam 112 in odhitim proti dnevni sobi. Telefon že začne piskati in v teku prispem do dnevne sobe. Razbit pepelnik je na tleh ter košček steklene mize, ki se je razbila. Še huje je vse izgledalo kot ob mojem prihodu. Ostanki tobaka, kokaina in razlita steklenica viskija je dajala prostoru vonj, ki je spominjal na pogane v kanalizacijskem kanalu.
Vendar ... nikogar ni bilo. Začuden gledam po prostoru, če koga najdem vendar brez uspeha. Medtem se mi operater nekaj govori v telefon, verjetno kakšna je nujna sitacija, brez odgovora odložim telefon, ne da bi prekinil. Padem v svoj svet. Gledam v prazno steno in v misli se mi prikradejo popolnoma naključne in s situacijo ne povezane stvari. Televizijski kanal oddaja neko znanstvenofantastično grozljivko in to pridobi mojo pozornost. Dobrih deset minut spremljam in s povišanim utripom trzam z desno nogo. Na dogodke, ki so se zgodili popolnoma in v celoti pozabim.
Ko nastopijo oglasi še kar z največjim zanimanjem ogledujem, kaj vse ponujajo in postanem lačen. Na tleh najdem škatlo od pice. V njej so ostanki mrzle pice, oziroma samo skorja, ki je nekdo pogrizel. Z največjim užitkom jem in ko postanem žejen grem proti hladilniku, ki je piskal, saj ni bil v celoti zaprt. V njej najdem hrano in pijačo vseh vrst ter zapakirano plastično škatlo zelene barve na kateri z velikimi tiskanimi črkami piše MATIC.
"Kdo za vraga je Matic" rečem sam pri sebi. Škatlo poleg 1,5l ledenega čaja vzamem s sabo in se uležem na kavč poln smeti. Ves prestrašen od napete in zanimive zgodbe se zibam, ko pozvoni zvonec. Jezen, ker me je nekdo prekinil med ogledom filma, počasi hodim proti vratom. Tam leži Dejan, popolnoma krvav, vendar z nasmeškom na obrazu.
V paniki iščem nekaj s čimer bi ga pokril. Poleg zvonca se zališi trkanje na vratih. Ignoriram ga, upajoč, da bo izgledalo, da nikogar ni doma.
"Sosed je! Odprite vrata." se zasliši, ko mi je, priznam, malo ušlo in so se mi omokrile spodnje hlače. Vrnil se mi je spomin in začel sem se zavedati, da nisem bil nestrpen zaradi filma, ki sem ga gledal, ampak zaradi tega kar se je dogajalo z Dejanom, ki je bil v istem položaju, kot sem ga zapustil.
Našel sem tanko modro odejo in v ga popolnoma pokril z njo. Na stranišču sem pograbil brisače in hitro obrisal kri, ki je bila po kapljicah razpršena po celem predvhodu. Na robu vrat se je kri že posušila in nisem si upal močno brisati, da me človek pred vrati ne bi slišal.
"Odpri!" mi s povišanim glasom veli moški glas za vrati. Na pol odprem vrata in le ta me z mrkim pogledom pretrese dušo.
"Ura je 4 zjutraj, televizija in smeh se sliši celo noč, nekateri delamo zjutraj, veš?" mi pove sosed, ki ne opazi, da jaz v tej hiši ne stanujem.
Povem mu, da smo popivali in, da sedaj pospravljamo ter se opravičil za nastalo situacijo.
Sredi mojega opravičila me prekine.
"Kdo pa si ti, tebe pa ne poznam"
"Jan sem, od Dejana prijatelj" mu odvrnem in podzavestno za centimeter bolj priprem vrata.
"Kje pa je Dejan?"
"Pijan je in spi" mu odvrnem, ko on pogleda čez mojo ramo in opazi Dejana, ki je ne giben na tleh predsobe s še vedno istim nasmešom na obrazu ter potnim čelom.
"Dejan! Dejan!" Vzklikne sosed proti njem a le ta ni zmožen odgovora.
"Daj mu vode, a ne vidiš kakšen je. Menda ne bo spal tu?!"
Med tem, ko mu pritrdim, da potrebuje vodo in da mu jo nameram dati, že agresivno odpre vrata in me odrine stran. Odhiti proti umivalniku v kuhinji in nataka vodo v umazan kozarec, ki je bil edini za umivalnim koritom.
"Kaj se greste, lahko bi kdo še umrl" mi z nadležnim tonom pridiga, ko sam živčno prestopam pred vhodom v kuhinjo. Z vodo hiti proti Dejanu in med potjo polije nekaj vode.
Med tem ko nezavestnemu Dejanu daje piti upazi okrvavljena vrata in me začudeno in malo v strahu vpraša
"A je to kri?"
"Nekdo se je urezal, ko se je razbila miza in pepelnik v dnevno sobi in je šel na straniče."
"Kdo?" me, kot da sem na policijskem zaslišanju vpraša nadležen sosed, ki noče in noče oditi.
"Ena od deklet" se zlažem, ko me takoj za tem vpraša, kje sedaj to dekle je.
"Ona in ostali so odšli naprej, nekam v center" se prepričljivo zlažem.
Na srečo ne sprašuje dalje in se samo še ukvarja z Dejanom, ki se nezavestno kot kamela napaja z vodo in dodatkom viskija, ki je ostal v umazanem kozarcu.
"Menda ne bo spal tu" me v sarkastičnem smehu retorično vpraša.
"Seveda ne, ko pospravim, ga bom dal v posteljo" mu vidno nervozno odgovorim.
Dejan je čisto krvav in ni pogoja, da bi sosed pogledal pod odejo, zato ga prosim, da odide iz hiše.
Začne se dolg monolog o naši ne resnosti in njegov gnus o tem, kar se je tu dogajalo. Verjetno ne bi verjel, če bi mu to pritrdil, saj sem bil tudi sam podobnega mnenja. Njegov govor je trajal in trajal in čez čas sem ga imel dovolj.
"Prosim, da greste iz hiše, ostalo bom uredil sam. Hvala za pomoč ampak postali ste nadležni in mi otežujete delo" presenetljivo mirno odvrnem, čeprav sem bil pred tem da omedlim od stresa.
Po pričakovanjih se ne pusti in mi reče naj Dejana skupaj odneseva v posteljo.
Zagrozim mu, da bom poklical policijo. Smrtno resno ga gledam v oči, bolj strogo kot sem si mislil, da znam.
Ustavi se z monologom in s pogledom v oči in doda
"Pomagam ti s tem pijančkom, ti bi pa klical policijo?" me ponovno v čisto svojem slogu retorično vpraša. "Če bi kdo moral klicat policijo sem to jaz sam, s hrupom ste me prikrajšali za spanec in službo imam čez 2 uri" nadaljuje.
Sam resno in strogo pokažem proti vratom in le ta se, kot kakšen nadležen insekt, končno odstrani iz hiše.
Odhitim proti Dejanovi sobi odpret vrata za Dejana, da ga lahko nesem v posteljo.
Ko jih odprem na postelji vidim velik kup pod odejo, ki ga popolnoma prekriva, le ena roka minglja izpod nje. Postane mi slabo. Vrata zaprem in se usedem na tla naslonjen na zid. Oči postanejo rosne in vrti se mi. Imel sem občutek, da me je dobesedno kap. Stiskalo me je v prsih in planil sem v neutolažljiv jok. Drl sem se in klel. Na hitro sem vstal in tako se mi je zvrtelo, da sem padel naravnost na tla, z glavo pa udaril v zid. Kri je lila iz levega predela glave in izbruhal sem vse, kar sem tisi dan pojedel in popil.
Razmišljal sem, če bi poklical policijo. Bil bi so storilec in sosed bi bil definitivno priča. Spet mine pol ure, kri pa mi še kar teče iz glave in že posušene solze mi zkrknejo obraz. Majajoč se vržem na kavč in tulim v njega z vsemi pljuči. Vseeno mi je če me kdo sliši, Dejan je nezavesten ostali pa mrtvi ležijo v postelji. Za sosede mi je popolnoma vseeno, saj je vsega tako ali tako konec.
Razmišljam o samomoru. To bi lahko preprečil. Če bi pravočasno pogledal vse sobe bi jih lahko morda rešil. Če ne bi gledal televizije zasanjan in jedel ostankov bi lahko oživljal ostale.
Takoj bi moral poklicati policijo ter reševalce, pa nisem.
Hladno je v sobi, sigurno je pod 20. stopinj, jaz pa se potim, kot da sem v Afriki. Ko hodim po sobi me oblije mrzlica in ves pot na meni se občuti kot mokre nogavice pozimi na mrazu.
V trenutku se odločim, da si prerežem vrat. Grem do Dejana in mu izpod nog ukradem nož, ki je prekrit s posušenk krvjo.
Obotavljam se, z na licu svežimi solzami se tresem in si dajem pogum, da to naredim. Nož že zarije čez kožo kakšen milimeter, ko se ustavim. Nimam poguma si rečem. "Še tega si ne upam" mi odmeva v glavi, ko agresivno spet pograbim nož in si s tem skušam dokazati, da imam jajca, glave pa ne potrebujem več.
S komolcem že ustvarjam momentum za poteg noža čez vrat, prepričan da je konec, ko iz spalnice zavzklikne visok ženski glas.
"EJ KAJ DELAŠ" zavpije prestrašena Larisa.
Obrnem se in na široko in šokirano pogledam proti njej.
"Ti ... ti ... si v redu" z trsajočim in visokim ter jeclajočim glasom vprašam.
"Ravno sem se zbudila, ja" prav tako šokirano odgovori.
Izpustim nož na tla in medtem ko ta pade po tleh sem sam že v sobi, kjer zdaj odkrita ležita Matic in Sanja. V teku pritečem do postelje in pomerim srčni utrip, čeprav že opazim dviganje prsnega koša.
Zbudita se in me začudeno gledata, češ kaj je z mano narobe. Opravičim se in stečem do Dejana.
Dejan, ki izgleda kot povožena žival trpko diha in, ko ga obrnem, da bi pogledal, če ima kje vidne poškodbe, opazim notranjo stran stegen ter levo in desno stran njegovih bokov. Ravne in par milimetrov globoke rane, ki so skoraj popolnoma pravokotne ena na drugo, z utripom srca vedno bolj postajajo krvave. Papir s katerim jih čistim je že čisto moker. Slečem svoj pulover in ga zavežem okrog Dejanove noge. Njegovo čelo je čisto potno in na obrazu ima še vedno tisti nasmešek. Larisa pride za mano in le tiho opazuje z razdalje.
Zaspano se primajata še Matic in Sanja. Zadihano in zadeto od adrenalina jih pogledam.
"Pokličite reševalce, takoj!" jim zabičam.
KONEC 3. DELA
4. DEL ZGODBE

Isplati li se zapravo napravit sam kompjuter ili ga kupit u dućanu i pitat onog uvik jednog te istog retarda koji misli da sve zna i onda počne brbljat i kaže da ima 1 tb rama i gleaš koi k**ac Po meni se više isplati sam napravit kompjuter zato jer je to na jedan način bi bio moj hobi ali na žalost nije. Ali zašto se isplati? Pa logično je. Ali prvo ću napravit jednu ljestvicu što Ljudi u tehničkom lancu Sam Drugi Napajane Ne Da Kutija Da Da Ram Definitivno Ne Matična Ne Da Procesor Da Da Grafička Da Ne
Napajanje:?
Zapravo nije bitno od koga je ali ako želite od najbojlih uzmite od Corsaira jer oni su u top 5 ljudi vrlo su odlični i bitno vam je jer ako imate malo malo napajanje može vam eksplodirat grafička kartica(doslovno), ali ako imate preveliko ovo je malo čudno ali grafička će vam se napuhat i sve vam može otkazat ali bez ikakvih eksplozija ili pojava
Kutija;
Kutija je zapravo u jednom u drugom izdavaću (amazona ili dućan) jer to je vaš izbor i sigurno ne želite onu metalnu kantu, ali ne želite ni onu laserksu pa da nakon 10 dana morate na operaciju srca i oka Ako gledate po cijeni ista je ako ne u jednom od ovih izbora to, ali naravno u amazonu možete pronać vrlo jeftine kutije
Ram
Ram vam je vrlo bitan jer ako nemate dovoljno taj youtube video od 720? Ne neće se dogodit. Mi u Hrvatskoj ja ne znam ono šta se događa da kompjuter od 7 200 kuna ima 8 gb dođe mi da se ono ubijem Bolje vam je u Amaznu jer ćete platit puno manje i dobit ćete puno više.
Matična:? Malo ćudno? Zašto ne sam? Ljudi moji okupite se! Malo razmislite... Sve ide na matičnu ploču i ako vam ona ode sve vam ode. Možete bacit komp ... Zato jer morate opet pronać da vam uzima neku određenu količninu wata pa onda da ima točni socket i da je točan DDR za ram jer ako uzmete DDR3 za vaš DDR4 bit će vam puno sporije, ali vjerojatnost da vam radi je mala.
Procesor: Pa zapravo meni nije, ali ako igrate puno zahtjevnije titlove poput novog tomb rajdera, witchera i te ostale popularne igre ali ako imate Intel i5 5 generacija sritno vam ljudi moji
Grafička: E grafička vam je vrlo bitna. Ako ona ode, ode vam monitor. Uzmeš sporiju 13 fps na Crisis 1 Tako da AKO UZMETE KAO VI VI onda budite oprezni, ali ako ste uzeli od prodavaća u HRV i imate garanciju a neće vam popravit brate tužite ih do zadnje lipe i nemojte prihvaćat nikakvu milost ili ka ono daj pa ću ti dat NVIDIA GTX Titan Daj Ne budite glupi...